Slomi mi potkoljenicu, al mrzim punkerice. Oprostio mi Bog, al pun kurac mi je naočala s masnim okvirima i starki. Pun kurac mi je i onih pletenih torbica i parizera u naletima od 20 deka. Ne želim više jesti big mac i čevape utorkom u menzi.
Sad ti mene pogledaš onim kiselo zamućenim očima i puknu mi bubnjići od tišine i rasvjete.
Vidi šta sam uradio mama... Ovo nemoš pročitati ni u onim sranjima što dobiješ s jutarnjim za 20-nešto kuna... Jebiga, nikom nije ništa jasno i nikom ne curi super98 u sudoper. Što bih ja trebao? Pa nije ni meni jasno, jebemu mater. Zabrijemo na izbrijavanje i debilne šprehe i sve to govorimo da bi se preseravali i srali ovima što slušaju narodnjake. Fuck, to je postalo dosadno, nije li? Nekad sam mogao smisliti smislenu rečenicu u 4 sekunde; danas je smislim u dvije, ali nemam pojma što želim reći. ČČČ. Ah (uzdah), te blagodati hrvatskog jezika...
Pun qrac sam odsutan
Slušaj... Stari si kupuje motor. Uhvatila ga je neka kriza srednjih godina. Mene živo boli kurac za motore, jer su mi dva bratića poginula na toj stvari... Sjećam se, tad sam još svirao klavir svaki dan i polako učio hvatat akorde na gitari od Jugoslavenske muzičke naklade. Tko je mislio da ću jednom učiti RS bistabile?
Zakorači č, abecedom u kvačice čestih pogrešaka
Volio bih si resetirati mozak. Ne, ovaj, volio bih si ugasiti mozak. Htio bih imati neku 0-1 sklopku na potiljku. Volio bih da se mogu iskopčati iz zida.
Nije nimalo smiješno
Brijem da ću sad napisati pjesmu koja će se morati čitati više puta uzastopno... i nizastopno.
Sretan sam smijehom
I tužan kad te gledam tužnom facom
Zbog dvije
Krošnje sa dva Š na korzu
I propupale dnevne obveze
Koje preskočim do sutra popodne
Kako mi je drago
(iskreno ovo mislim)
Što mogu sjesti na terasu
(ja i pas)
I ne gledat korzo
(metaforički izneseno)
Naposlijetku, ono najdraže;
Ono što želim noktima osjetit:
Jutarnje sunce što prespavam
Tvoj obraz i bedra
Žamor s drvenih stolova
I kolotečinu ranog svibnja
Ispričavam se sebi zbog dvotočke... Želio sam ti dokazati da još uvijek mogu iznenaditi svojim postupcima.
Lako, najlakše jutro, koljenima sam taknuo..
|
luda ženo ti si kugla neba bez zemlje u sebi
Mojih 400 godina -
